1. listopada 2023.
Ulazna pjesma
Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, Gospodine, pravedno si učinio. Nismo čuvali naredbe tvoje, ali proslavi ime svoje, Gospodine: postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! (Dn 3,31.29-30.43.42)
Zborna molitva
Bože, ti svoju svemoć očituješ najviše praštanjem i milosrđem. Budi nam uvijek milostiv da težimo za obećanim dobrima i uđemo u vječno zajedništvo s tobom. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Milosrdni Bože, nek ti ovaj naš prinos bude drag da nam otvori izvor svakog blagoslova. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Po ovom smo upoznali ljubav: on je za nas položio život svoj, pa smo i mi dužni živote položiti za braću. (1Iv 3,16)
Popričesna molitva
Bože, ovim otajstvom naviještamo smrt Gospodnju. Obnovi nam duh i tijelo da spremno prihvatimo trpljenje s Kristom te budemo njegovi subaštinici u slavi. Koji živi.
Prvo čitanje Ez 18,25-28
Ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti, živjet će i neće umrijeti.
Čitanje Knjige proroka Ezekiela
Ovo govori Gospodin: »Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 25,4b-9
Pripjev: Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti!
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Drugo čitanje Fil 2,1-11
Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Ima li u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Iv 10,27
Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.
Evanđelje Mt 21,28-32
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danas na posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: ‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?« Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 27. rujan 2020.
Obraćenje je milost za koju moramo neprestano moliti
Draga braćo i sestre,
U mome se zavičaju kaže „Za tmurna vremena budi vedra lica“. Tim „vedrim licem“ kažem vam: dobar dan!
Isus se svojim propovijedanjem o Božjem Kraljevstvu suprotstavlja religioznosti koja ne uključuje ljudski život, koja otupljuje savjest i ne traži njezinu odgovornost pred dobrom i zlom. To također pokazuje prispodobom o dvojici sinova koju nalazimo u Matejevu Evanđelju (usp. 21, 28-32). Na očev poziv da pođu raditi u vinograd, prvi sin impulzivno odgovara „ne, ja ne idem“, ali onda se pokaje i odlazi; drugi sin, naprotiv, odmah odgovara: „da, da tata“, no u stvari to ne čini, ne ide u vinograd. Poslušnost se ne sastoji u tome da se kaže „da“ ili „ne“, nego uvijek u djelovanju, u obrađivanju vinograda, u ostvarivanju Božjega Kraljevstva, u činjenju dobra. Tim jednostavnim primjerom Isus želi prevladati religiju shvaćenu samo kao vanjsku i uobičajenu praksu, koja ne utječe na život i stavove ljudi, želi prevladati površnu, samo „obrednu“ religioznost u lošem smislu te riječi.
Predstavnici te „površne“ religioznosti, koju Isus ne odobrava, bili su u to vrijeme „glavari svećenički i starješine narodne“ (Mt 21, 23) koje će, prema Gospodinovoj opomeni, u Kraljevstvo Božje preteći carinici i bludnice (usp. r. 31). Isus im kaže: „Zaista, kažem vam, carinici, to jest grešnici, i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje“. Ta nas tvrdnja ne bi trebala navesti na zaključak da postupaju dobro oni koji se ne drže Božjih zapovijedi, oni koji ne slijede moral i kažu: „I tako su oni koji idu u Crkvu gori od nas!“ Ne, to nije Isusovo učenje. Isus ne pokazuje na carinike i bludnice kao na uzore u životu, nego kao na one koji su „privilegirani od milosti“. I želio bih naglasiti ovu riječ “milost”, milost, jer obraćenje je uvijek milost. Milost koju Bog nudi svakome tko mu se otvori i obrati mu se. Naime, te su se osobe, slušajući njegovo propovijedanje, pokajale i promijenile svoj život. Sjetimo se Mateja, na primjer, svetog Mateja, koji je bio carinik, izdajnik svoje domovine.
U današnjem Evanđelju onaj koji ostavlja bolji dojam jest prvi brat, ne zato što je rekao “ne” ocu, već zato što je to “ne” pretvorio u “da”, pokajao se. Bog je strpljiv sa svakim od nas: ne umara se, ne odustaje nakon našeg “ne”; također nam ostavlja slobodu da se udaljimo od njega i pogriješimo. Razmišljati o Božjoj strpljivosti je predivno! Razmišljati o tome kako nas Gospodin uvijek čeka; uvijek je uz nas da nam pomogne; ali poštuje našu slobodu. I on željno iščekuje naš “da”, da nas ponovo primi u svoj očinski zagrljaj i ispuni svojim beskrajnim milosrđem. Vjera u Boga traži da svakoga dana izaberemo dobro, a ne zlo, da izaberemo istinu, a ne laž, da izaberemo ljubav prema bližnjemu, a ne sebičnost. Tko učini zaokret prema tom izboru, nakon što je iskusio grijeh, naći će prva mjesta u Kraljevstvu nebeskom, gdje je veća radost zbog jednog grešnika koji se obratio, nego zbog devedeset i devet pravednika (usp. Lk 15, 7).
Ali obraćenje, promjena srca, proces je koji nas pročišćava od moralnih inkrustacija. A ponekad je to bolan proces, jer nema puta do svetosti bez određenog odricanja i bez duhovne borbe. Treba nam se boriti za dobro, boriti se da ne padnemo u napast, činiti s naše strane ono što je u našoj moći kako bismo prispjeli tome da živimo u miru i radosti blaženstava. Današnje Evanđelje preispituje način življenja kršćanskog života koji se ne sastoji od snova i lijepih težnji, nego od konkretnog predanog zalaganja kako bismo se uvijek otvarali Božjoj volji i ljubavi prema svojoj braći. Ali to, čak i najmanje konkretno opredjeljenje, ne može se učiniti bez milosti. Obraćenje je milost koju uvijek moramo tražiti: „Gospodine, daj mi milost da se popravim. Daj mi milost da budem dobar kršćanin”.
Neka nam Presveta Marija pomogne da budemo poučljivi djelovanju Duha Svetoga. On je taj koji smekšava grudi kamene i u srcu budi raspoloživost za pokajanje kako bismo stekli život i spasenje koje je Isus obećao.
…………………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 28. rujna 2008.
"U poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe!"
Draga braćo i sestre!
Danas nam liturgija donosi evanđeosku prispodobu o dvojici sinova koje otac poziva na rad u vinogradu. Od njih, jedan odmah kaže "da", no onda ne ode; drugi isprva odbija poziv, ali potom, pokajavši se, ispuni očevu želju. Tom prispodobom Isus potvrđuje svoju naklonost prema grešnicima koji se obraćaju, te nas poučava da je potrebna poniznost kako bismo primili dar spasenja. I sveti Pavao, u odlomku Poslanice Filipljanima o kojem danas razmišljamo, poziva nas na poniznost. "Nikakvo suparništvo ni umišeljnost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe" (Fil 2,3). To su misli samoga Krista koji je, lišivši se božanske slave iz ljubavi prema nama, postao čovjekom i ponizio se sve do toga da je raspet umro (usp. Fil 2,5-8). Glagol koji je ovdje uporabljen - ekenosen - znači doslovno da je "ispraznio sama sebe" i sasvim jasno pokazuje duboku poniznost i beskrajnu ljubav Isusa, u potpunosti poniznoga Sluge.
Promišljajući o ovim biblijskim tekstovima, pomislio sam odmah na papu Ivana Pavla I. kojemu je upravo danas trideseta obljetnica smrti. Kao svoje biskupsko geslo on je izabrao ono isto koje je imao sveti Karlo Boromejski: Humilitas. To je jedna riječ, ali ona sažima bit kršćanskoga života i označuje nezaobilaznu krepost za svakoga tko je u Crkvi pozvan da služi s vlašću. Na jednoj od četiriju općih audijencija što ih je održao za svoga izuzetno kratkog pontifikata, onim je poznatim svima bliskim načinom među ostalim rekao: "Ograničavam se da vam preporučim jednu krepost, toliko dragu Gospodinu. On je rekao: naučite od mene da sam krotka i ponizna srca... I ako ste učinili velika djela, recite: sluge smo beskorisni". I primijetio je: "Nagnuće je, međutim, u svima nama upravo suprotno: biti u središtu pozornosti" (Insegnamenti di Giovanni Paolo I, str. 51-52). Poniznost se može smatrati njegovom duhovnom oporukom.
Zahvaljujući upravo toj kreposti, bila su dovoljna 33 dana da papa Luciani uđe u srca ljudi. U govorima se služio primjerima preuzetima iz svakodnevnog života, iz svojih obiteljskih sjećanja i iz narodne mudrosti. Njegova jednostavnost bila je sredstvo čvrsta i bogata nauka što ga je, zahvaljujući daru izvanrednoga pamćenja i širokoj kulturi, obogaćivao brojnim navodima crkvenih i profanih pisaca. Bio je, tako, izvrstan kateheta, nasljedujujući u tome svetog Pija X., svoga zemljaka i prethodnika, prvo na katedri svetog Marka, a potom i na katedri svetog Petra. "Moramo se osjećati malenima pred Bogom", rekao je na istoj audijenciji, i dodao: "Nije me stid osjećati se poput djeteta pred majkom: mami se vjeruje, a ja vjerujem Gospodinu, vjerujem onome što mi je on on objavio" (isto, str. 49). Ove riječi pokazuju svu snagu njegove vjere. Dok zahvaljujemo Bogu što ga je darovao Crkvi i svijetu, neka nam njegov primjer bude dragocjen, te nastojimo gajiti istu poniznost koja ga je osposobila da govori svima, posebice malenima i takozvanim dalekima. Zazovimo stoga Presvetu Mariju, poniznu Službenicu Gospodnju.