15. listopada 2023.
Ulazna pjesma
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al’ u tebe je praštanje, Bože Izraelov. (Ps 130,3-4)
Zborna molitva
Gospodine, nek nas tvoja milost uvijek nadahnjuje i prati te budemo sveudilj usmjereni na dobro. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, Gospodine, molitve i prinose svojih vjernika, da po ovoj svetoj službi prijeđemo u nebesku slavu. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Gospodina ne trpe oskudice. (Ps 34,11)
Popričesna molitva
Gospodine, ti nas hraniš tijelom i krvlju svoga Sina: daj da postanemo dionici božanske naravi. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 25,6-10a
Gospodin će spremiti gozbu svoju…
Čitanje Knjige proroka Izaije
Gospodin nad vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena. Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivač koji sva plemena pokrivaše i uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti – sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Gospodin reče. I reći će se u onaj dan: »Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 23,1-6
Pripjev: U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje Fil 4,12-14.19-20
Sve mogu u Onome koji me jača!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo! Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu. Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja usp. Ef 1,17-18
Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu našemu!
Evanđelje Mt 22,1-14
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.«
Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 11 listopad 2020.
Bog svoju gozbu priprema za sve
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Pripovijedanjem prispodobe o svadbenoj gozbi, iz današnjeg odlomka iz Evanđelja (usp. Mt 22, 1-14), Isus iznosi naum koji Bog ima s ljudskim rodom. Kralj koji „pripravi svadbu sinu svomu“ (r. 2) slika je Oca koji je za cijelu ljudsku obitelj pripravio divnu svetkovinu ljubavi i zajedništva oko svog jedinorođenog Sina. Kralj čak dva puta šalje svoje sluge da pozovu uzvanike, ali ovi odbijaju, ne žele ići na proslavu jer moraju razmišljati o drugim stvarima: o poljima i poslu. Mnogo puta i mi stavljamo svoje interese i ono materijalno ispred Gospodina koji nas zove, poziva na slavlje. Ali kralj iz te prispodobe ne želi da dvorana ostane prazna, jer želi darovati blaga svoga kraljevstva. Reče, zato, slugama: „Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!“ (r. 9). Tako se Bog ponaša: kad ga odbace, umjesto da odustane, ponavlja poziv i nalaže da se pozove sve one koji su na raskrižjima putova, ne isključujući nikoga. Nitko nije isključen iz Božjeg doma.
Izvorni izraz koji koristi evanđelist Matej odnosi se na granične putove, odnosno na one točke na kojima završavaju gradske ulice i započinju putovi koji vode u polja, izvan naseljenih mjesta, gdje vlada oskudica. Na te ljude s raskrižja kralj u prispodobi šalje svoje sluge u uvjerenju da će naći ljude koji su spremni sjesti za stol. Tako se svadbena dvorana ispunila „isključenima“, onima koji su „vani“, onima koji se nikada nisu činili dostojnima sudjelovati na proslavi, na svadbenoj gozbi. Štoviše: gospodar, kralj, kaže glasnicima: „Pozovite sve, dobre i zle. Sve!“ Zove te: „Dođi, dođi, dođi!“ I Isus je blagovao s carinicima, koji su bili javni grešnici, bili su zli. Bog se ne boji naše duše ranjene tolikim zlima, jer nas voli, poziva nas. A Crkva je pozvana poći do današnjih raskrižja, to jest na zemljopisne i egzistencijalne periferije čovječanstva, onih mjesta na marginama, onih situacija u kojima se utaborio i živi svijet bez nade. Radi se o tome da se ne smijemo zaustaviti na ugodnim i uvriježenim načinima evangelizacije i svjedočenja ljubavi, nego da otvorimo vrata našeg srca i naših zajednica svima, jer evanđelje nije pridržano za nekolicinu odabranih. I one koji su na marginama, čak i one koje društvo odbacuje i prezire, Bog smatra dostojnima njegove ljubavi. Svoju gozbu priprema za sve: za pravednike i grešnike, dobre i loše, izobražene i neuke. Sinoć sam uspio razgovarati telefonom sa starijim talijanskim svećenikom, misionarom koji radi s mladima u Brazilu, ali uvijek je radio s isključenima, sa siromašnima. I tu svoju starost živi spokojno: sav je svoj život utrošio za siromašne. To je naša Majka Crkva, to je Božji glasnik koji ide na raskrižje putova.
Ipak, Gospodin postavlja jedan uvjet: da uzvanici nose svadbeno ruho. Vraćamo se tako prispodobi. Kad se dvorana ispunila, stiže kralj i pozdravlja uzvanike posljednjeg sata, ali vidi da jedan od njih nema na sebi svadbeno ruho, onu vrstu ogrtača koju je svaki gost dobivao na dar na ulazu. Ljudi su išli u odjeći u kojoj su bili, onako kako su se mogli odjenuti, nisu nosili svečane haljine. Ali im se na ulazu davalo neku vrstu ogrtača, to im je bio dar. Neki čovjek, odbivši besplatni dar, sam je sebe isključio: tako kralj ne može ništa drugo nego izbaciti ga. Taj je čovjek prihvatio poziv, ali je kasnije zaključio da mu to baš ništa ne znači: bio je samodostatna osoba, nije imao ni najmanju želju promijeniti se ili dopustiti da ga Gospodin promijeni. Svadbeno ruho – taj ogrtač – simbolizira milosrđe koje nam Bog slobodno daje, odnosno milost. Bez milosti se ne može učiniti korak naprijed u kršćanskom životu. Sve je milost. Nije dovoljno prihvatiti poziv da slijedimo Gospodina, potrebno je biti raspoloživ za put obraćenja koji mijenja srce. Ruho milosrđa, koje nam Bog neprestano nudi, besplatan je dar njegove ljubavi, to je upravo milost. I traži da ga se prihvati udivljenjem i radošću: „Hvala ti, Gospodine, što si mi dao ovaj dar“.
Neka nam Presveta Marija pomogne da se ugledamo na sluge iz evanđeoske prispodobe te izađemo iz svojih uskih shema i napustimo svoje uskogrudne poglede, naviještajući svima da nas Gospodin poziva na svoju gozbu, da nam ponudi milost koja spašava, da nam udijeli svoj dar.