Ulazna pjesma
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! (Fil 4, 4-5)
Zborna molitva
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega. Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo svečanom službom hvale. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, daj da ti neprestano prikazujemo žrtvu svoga predanja: mi obnavljamo Kristovo otajstvo da tvoje spasenje u nama snažno djeluje. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga našega, dolazi da nas spasi!« (Usp. Iz 35, 4)
Popričesna molitva
Gospodine, utječemo se tvojoj dobroti: po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijeha i pripravi nam duh za buduće blagdane. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 61, 1-2a.10-11
Radujem se u Gospodinu, radujem.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Duh Gospodnji na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; proglasiti godinu milosti Gospodnje. Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi i nevjesta kad se uresi nakitom. Jer kao što zemlja tjera svoje klice, kao što vrt niknuti daje sjemenju, tako će Gospodin Bog učiniti da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. Riječ Gospodnja.
Otpjevna pjesma Lk 1, 46-50.53-54
Pripjev: Duša moja kliče u Bogu mojemu.
Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim.
Drugo čitanje 1Sol 5, 16-24
Duh vaš i duša i tijelo neka se sačuva za dolazak Gospodnji.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve rovjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iz 61, 1
Duh Gospodnji na meni je, blagovjesnikom biti ubogima posla me.
Evanđelje Iv 1, 6-8.19-28
Među vama stoji koga vi ne poznate.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on svjetlo, nego – da posvjedoči za svjetlo. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist.« Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li prorok?« Odgovori: »Ne.« Tada mu rekoše: »Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’ – kako reče prorok Izaija.« A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Ivan Dugandžić
PREPOZNATI NEPOZNATOGA
Sve počinje pitanjem
U susretu s neobičnim čovjekom ljudi ne mogu ostati ravnodušni. Znatiželjno se počinju raspitivati o njemu, pokazuju zanimanje za njegovo porijeklo i poslanje, jednostavno, htjeli bi prodrijeti u tajnu njegove osobe. Neobičan čovjek svojom pojavom uvijek izaziva pitanje: tko je ovaj i što želi? Tako je bilo i onda davno kad se na Jordanu pojavio Ivan i uputio ljudima svoju nimalo ugodnu, ali snažnu i uvjerljivu riječ i kad je počeo dijeliti krštenje vodom u znak pokore onima koji su prihvatili tu riječ. I čim su se mase pokrenule, stiglo je iz Jeruzalema izaslanstvo od tamošnjih vlasti s pitanjem: Tko si ti? U tom vremenu punom previranja i velikih očekivanja to pitanje je sadržavalo u sebi i naslućivanje, nije li Ivan možda taj davno po prorocima obećani Mesija kojega oni željno čekaju. Ivan nedvosmisleno odbija takvu mogućnost, priznajući ponizno da on nije nikakav Mesija, ali istodobno ljudima upućuje zagonetnu riječ: «Među vama stoji onaj koga vi ne poznate!» (Iv 1,26).
Vjerojatno ni Ivan sam nije u tom času bio do kraja svjestan dalekosežnog karaktera te svoje riječi. Njezino prvo značenje jest, da se narod još nije suočio s Isusom, jer on još nije počeo javno djelovati, ali ta riječ skriva u sebi puno dublje značenje koje će tek s vremenom izići na vidjelo. Isusov kasniji život pokazat će da će on trajno ostati veliko pitanje: i narodu koji hrli za njim, i Ivanu koji je narod upozorio na njegovu veličinu, pa i njegovoj Crkvi sve do danas.
Isus – pitanje koje traži odgovor
Isus će sam u više navrata reći Židovima: «Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca» (Iv 8,19). «Kad biste poznavali mene, poznavali biste i Oca» (14,7). Šaljući mu iz tamnice dvojicu učenika s pitanjem: «jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?» (Mt 11,3) i Ivan Krstitelj kao da priznaje da se i sam pokolebao u procjeni njegove osobe i njegova poslanja. Isus Krist je bio i ostao veliko pitanje s kojim se mora suočiti svaki čovjek osobno. O njemu su u prvoj Crkvi napisana četiri evanđelja, a poslije njih bezbroj knjiga, ali za sve njih vrijedi ono što je rekao Daniel Rops kad je napisao knjigu o Isus: «Svako pisanje života Isusa Krista jest samo nesavršena skica, jer Isus izmiče svakom opisu.» Tako se trajno potvrđuje Ivanova riječ: «Među vama stoji onaj koga vi ne poznajete.»
Ipak, jača od te tajne njegove osobe bila je snaga kojom je ljude pokretao, oduševljavao i privlačio sebi. U njegovoj blizini njima su se pomalo otvarale oči vjere kojom su sve više upoznavali Boga o kojemu je govorio kao nitko prije njega. Sve više su shvaćali da za vjeru nije dovoljan samo razum koji spoznaje i volja koja prihvaća, nego i srce koje ljubi. Tek polagano su otkrivali smisao njegove riječi: «Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a sve ostalo će vam se nadodati» (Mt 6,33). U njihovoj spremnosti da ostave sve i pođu za njim prepoznajemo zahvaćenost učenika pitanjem, tko je Isus iz Nazareta. On im nikad nije povjerio tajnu svoje osobe sadržanu u lijepo sročenoj rečenici, ali im je omogućio da ga slijede i da od njega slušaju riječi života vječnoga (usp. Iv 6,68). Samo u njegovoj blizini moguć je odgovor koji nikada neće do kraja iscrpsti pitanje, jer je njegova osoba neiscrpna. Ali taj odgovor životom uvijek će biti znak oduševljenja i opredjeljenja za njega, kako se vidi na primjeru prvih učenika.
Crkva – prostor Isusove nazočnosti
Može li se reći za današnju Crkvu da je prostor u kojemu ljudi mogu susresti u upoznati Isusa? Odzvanja li u njezinoj sredini Isusova poruka kao uistinu Radosna vijest spasenja koja rađa oduševljenjem i opredjeljenjem? Kršćanstvo se ne bi nikad smjelo pretvoriti u nekakvu tihu religioznost i opći moral, koliko god su i religioznost i moral potrebni. Ono je više od toga. Ono je zanosna poruka o Bogu koji se u Isusu Kristu darovao svijetu i koji očekuje da se i čovjek koji prihvati tu poruku daruje njemu i drugom čovjeku. A tu je Crkva svakog vremena uvijek na početku i pred njom je uvijek ogromno područje Evanđelja koje nikad nije moguće do kraja iscrpsti. Zato i za Crkvu vrijedi Ivanova riječ: Među vama stoji onaj koga vi ne poznate. I zato je i danas Advent, Došašće.
U teološkom pogledu Crkva doduše ima odgovor vjere prve Crkve o tajni Isusove osobe i tom odgovoru se nema što ni dodati ni oduzeti. Ali taj odgovor ne čini suvišnim Isusovo pitanje koje je uputio dvojici Ivanovih učenika koji su se zanimali za nj: «Što tražite?» kao i poziv koji je uslijedio nakon toga: «Dođite i vidite!» (Iv 1,38-39), već ga tek potiče. Unatoč svemu znanju koje smo u Crkvi stekli o Isusu Kristu, mi uvijek ostajemo samo tražitelji koje on sam poziva u svoju blizinu. Štoviše, u takvom svakidašnjem druženju s njime mi se osjećamo uvijek iznova pozvani na život nasljedovanja i ne bojimo se krenuti tim smjerom. Kad je početkom prošlog stoljeća francuski bezbožnik, novinar Pierre Loti iz puke znatiželje pošao na putovanje po Svetoj zemlji i kada je u crkvi Isusova groba neočekivano doživio dubok osoban susret s Isusom, obratio se svojim čitateljima člankom u kojem objašnjava neočekivanu promjenu svoga života, završavajući pozivom: «Tražite ga i vi, jer izvan njega nema ništa!»