21. siječnja 2024.
Ulazna pjesma
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu, sva zemljo! Slava je i veličanstvo pred njim, sila i sjaj u svetištu njegovu. (Ps 96, 1.6)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove: posveti ih snagom svoga Duha da nam budu na spasenje. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, ne će hoditi u tami, nego će imati svjetlosti života. (Iv 8, 12)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu: daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.
Prvo čitanje Jon 3,1-5.10
Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.
Čitanje Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 25,4bc-5b.6.7bc-9
Pripjev: Pokaži mi, Gospodine, putove svoje!
Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj!
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Drugo čitanje 1Kor 7,29-31
Prolazi obličje ovoga svijeta.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja Mk 1,15
Približilo se kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte evanđelju!
Evanđelje Mk 1,14-20
Obratite se i vjerujte evanđelju.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 24. siječnja 2021.
Svaki je trenutak našeg života dragocjeno vrijeme za ljubav
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđeoski odlomak današnje liturgije govori, da tako kažemo, o „predaji štafetne palice“ između Ivana Krstitelja i Isusa (Mk 1, 14-20). Ivan mu je bio prethodnik, pripremio mu je teren i put. Isus sada može započeti svoje poslanje i naviještati spasenje koje je već prisutno; On je bio to spasenje. Njegovo je propovijedanje sažeto u ovim riječima: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (r. 15). To je poruka koja nas potiče na razmišljanje o dvije bitne teme: vremenu i obraćenju.
Vrijeme u tom odlomku Markova Evanđelja treba shvatiti kao trajanje povijesti spasenja koje je Bog ostvario. Stoga je vrijeme koje se „ispunilo“ ono u kojem to spasenjsko djelovanje dolazi do svojeg vrhunca, odnosno do potpunog ostvarenja. To je povijesni trenutak u kojem je Bog poslao Sina na svijet i njegovo je Kraljevstvo postalo bliže no ikada. Međutim, spasenje se ne ostvaruje automatski. To je dar ljubavi i kao takvo je ponuđeno čovjekovoj slobodi. Uvijek kada se govori o ljubavi, govori se o slobodi: ljubav bez slobode nije ljubav; može biti interes, može biti strah, mnogo toga, ali ljubav je uvijek slobodna, a budući da je slobodna zahtijeva slobodan odgovor: zahtijeva naše obraćenje. Drugim riječima, radi se o promjeni mentaliteta – to je obraćenje: promjena mentaliteta – i promjeni života. To znači ne slijediti više uzore ovoga svijeta, nego Božji primjer koji je, zapravo, Isus, slijediti Isusa, ono što je činio Isus i što je učio Isus. To je odlučujuća promjena pogleda i ponašanja. Naime, grijeh, prije svega grijeh svjetovnjaštva koji je poput zraka, sveprisutan, u svijet je donio mentalitet samopotvrđivanja nauštrb drugih pa čak i Boga. To je zanimljivo… Koji je tvoj identitet? I mnogo puta čujemo kako se vlastiti identitet izražava u terminima „protiv“. Teško je izraziti vlastiti identitet u duhu svijeta u pozitivnom i smislu spasenja. To je uvijek neko „protiv“: protiv samih sebe, protiv drugih i protiv Boga. I zato – taj mentalitet grijeha, mentalitet svijeta – ne oklijeva pribjegavati prijevari i nasilju. Prijevara i nasilje. Vidimo što se događa s prijevarom i nasiljem: požuda, želja za moći, a nesluženjem, ratovi, izrabljivanje ljudi… To je mentalitet prijevare koji zasigurno ima svoj izvor u ocu prijevare, velikom lašcu, đavlu. On je otac laži, tako ga definira Isus.
Svemu se tome suprotstavlja Isusova poruka koja poziva da se priznamo potrebitima Boga i njegove milosti, da imamo uravnotežen stav prema zemaljskim dobrima; da budemo otvoreni za prihvaćanje i ponizni prema svima; da upoznamo i ostvarujemo sebe same u susretu i u služenju drugima. Vrijeme u kojem možemo prihvatiti otkupljenje, svakomu je od nas kratko. To je trajanje našega života na ovom svijetu. Život je dar beskrajne Božje ljubavi, ali i vrijeme provjere naše ljubavi prema njemu. Kratko je. Možda se samo čini dugim… Sjećam se kako sam jednom prilikom išao podijeliti sakrament pomazanja jednom dobrom starcu, veoma dobrom, i on mi je u tome času, prije nego će primiti euharistiju i bolesničko pomazanje rekao ovo: „Život mi je prohujao“, kao da je time htio reći: mislio sam da je vječan ali… „život mi je prohujao“. Tako osjećamo mi, starije osobe: da je život brzo proletio. Prolazi. A život je dar Božje beskrajne ljubavi, ali je također vrijeme provjere naše ljubavi prema njemu. Stoga je svaki trenutak našega života dragocjeno vrijeme za ljubav prema Bogu i bližnjemu, da tako uđemo u vječni život.
Povijest našeg života ima dva ritma: jedan, mjerljiv, koji se sastoji od sati, dana i godina; drugi, sastavljen od dobi našega razvoja: rođenje, djetinjstvo, adolescencije, zrelost, starost i smrt. Svako vrijeme i svako razdoblje našega života imaju svoju vrijednost i mogu biti povlašteni trenutak susreta s Gospodinom. Vjera nam pomaže otkriti duhovno značenje tih vremenâ. Svako od njih sadrži određeni Gospodinov poziv na koji možemo dati pozitivan ili negativan odgovor. U Evanđelju vidimo kako su odgovorili Šimun, Andrija, Jakov i Ivan. To su bili zreli muškarci, imali su svoj posao kao ribari, bili su obiteljski ljudi… no ipak, kad je Isus prošao i pozvao ih, „odmah ostaviše mreže i pođoše za Njim“ (Mk 1, 18).
Draga braćo i sestre, budimo pažljivi i ne pustimo da Isus prođe, a da ga na prihvatimo. Sveti je Augustin govori: „Bojim se Božjeg prolaska“ (Timeo Dominum transeuntem). Boji se čega? Da ga ne prepozna, da ga ne vidi, da ga ne prihvati.
Neka nam Blažena Djevica Marija pomogne živjeti svaki dan, svaki trenutak kao vrijeme spasenja u kojem Gospodin prolazi i poziva nas da ga slijedimo, svaki pojedini prema vlastitom životu. I neka nam pomogne da se od svjetovnog mentaliteta, mentaliteta tlapnji svijeta čija je čar prolazna i kratkotrajna, obratimo na mentalitet ljubavi i služenja.
……………..
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja,25. siječnja 2009.
Pavlovo iskustvo model svakog istinskog kršćanskog obraćenja
Draga braćo i sestre!
U evanđelju ove nedjelje odjekuju riječi iz prve Isusove propovijed u Galileji: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (Mk 1,15). Upravo danas, 25. siječnja, slavi se blagdan Obraćenja svetog Pavla. Sretna je to podudarnost, posebno u ovoj Pavlovoj godini, zahvaljujući kojoj možemo shvatiti pravo značenje evanđeoskog obraćenja – metanoje – promatrajući Apostolovo iskustvo. Istini za volju, u Pavlovu slučaju, neki radije ne vole koristiti izraz obraćenje, jer, kako kažu, on je već bio vjernik, štoviše revni Židov, i zato nije prešao iz nevjere u vjeru, od idola k Bogu, niti je morao napustiti židovsku vjeru da prione uz Krista. U stvarnosti, Apostolovo iskustvo može biti model svakog istinskog kršćanskog obraćenja.
Pavlovo obraćenje je sazrelo u susretu s Kristom uskrslim; taj mu je susret stubokom promijenio život. Na putu za Damask dogodilo mu se ono što Isus traži u današnjem evanđelju: Savao se obratio jer, zahvaljujući božanskom svjetlu, "povjerova u evanđelje". U ovom se sastoji njegovo i naše obraćenje: u vjeri u Isusa mrtvog i uskrslog i u otvaranju prosvjetljenju njegove božanske milosti. U tome trenutku Savao je shvatio da njegovo spasenje nije ovisilo o dobrim djelima izvršenim ispunjavanjem zakona, već o činjenici da je Isus umro također za njega – progonitelja – i da je bio, i jest, uskrsnuo. Ta istina, koja zahvaljujući krštenju prosvjetljuje život svakog kršćanina, iz korijena mijenja naš način života. Obratiti se znači, za svakog od nas, povjerovati da je Isus "predao samoga sebe za mene", umrijevši na križu (usp. Gal 2,20) i, uskrsnuvši, živi sa mnom i u meni. Pouzdavajući se u moć njegova oproštenja, dopuštajući da me on uzme za ruku, mogu se iskobeljati iz živog pijeska oholosti i grijeha, laži i žalosti, sebičnosti i svake lažne sigurnosti, kako bih upoznao i živio bogatstvo njegove ljubavi.
Dragi prijatelji, poziv na obraćenje, potkrijepljen svjedočanstvom svetoga Pavla, danas, na završetku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, zadobiva posebnu važnost i na ekumenskom planu. Apostol nam pokazuje prikladni duhovni stav da možemo napredovati na putu obraćenja: "Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva – piše on Filipljanima -, nego hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista" (Fil 3,12). Mi, kršćani, zacijelo, nismo još uvijek postigli cilj punog jedinstva, ali ako dopustimo da nas Gospodin Isus stalno obraća, sigurno ćemo ga postići. Blažena Djevica Marija, Majka jedne i svete Crkve, neka nam izmoli dar pravog obraćenje, kako bi se što prije ostvarila Kristova žarka želja: "Ut unum sint", "Da budu jedno". Njoj povjerimo molitveni susret kojim ću danas popodne predsjedati u bazilici Svetog Pavla izvan zidina i na kojem će, kao i svake godine, sudjelovati predstavnici Crkava i crkvenih zajednica prisutnih u Rimu.