15. kolovoza 2020.
Ulazna pjesma
Znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. (Otk 12,1)
Zborna molitva
Svemogući vjekovječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Uzašao k tebi, Gospodine, naš odani prinos! Po zagovoru blažene Djevice Marije na nebo uznesene rasplamti nam srce ognjem ljubavi da uvijek težimo k tebi. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Svi naraštaji zvat će me blaženom jer mi velika djela učini Svesilni. (Lk 1, 48-49)
Popričesna molitva
Primili smo, Gospodine, spasonosna otajstva: daj nam, molimo te, na zagovor blažene Djevice Marije na nebo uznesene, prispjeti k slavi uskrsnuća. Po Kristu.
Prvo čitanje Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab
Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama.
Čitanje Knjige otkrivenja svetog Ivana Apostola
Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu. I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždere Dijete. I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište. I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 45,10b-12b.16
Pripjev: Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.
Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći,
mnoštvom okružena.
»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!«
»Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu.«
S veseljem je vode i s klicanjem,
u kraljeve dvore ulazi.
Drugo čitanje 1Kor 15,20-27a
Prvina Krist, a zatim oni koji su Kristovi.
Čitanje Prve poslanice svetog Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će uKristu biti svi oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijep-ljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja
Uznesena je Marija na nebo; raduje se vojska anđela.
Evanđelje Lk 1,39-56
Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Fra Antonio Šakota
Gospina veličina
Draga braćo i sestre! Danas slavimo svetkovinu Velike Gospe – Uznesenja Marijina dušom i tijelom na nebo. Tu našu vjersku istinu svečano je dogmom proglasio papa Pio XII. godine 1950. To bijaše duboka, svečana i istinska potvrda onoga što cijeli kršćanski svijet, i istočni i zapadni, slavi već od samih početaka. Nitko tako snažno nije doživio Božji spasenjski zahvat kao Marija. U tom duhu koncilski oci kažu: „…na uzvišeniji način otkupljena s obzirom na zasluge svojega Sina i s njime sjedinjena tijesnom i nerazrješivom svezom, obdarena je ovom najvišom zadaćom i dostojanstvom: da bude roditeljicom Sina Božjega te stoga predraga kći Očeva i svetište Duha Svetoga; po tom daru iznimne milosti ona nadaleko nadvisuje sve druge stvorove, i nebeske i zemaljske.“ (Lumen Gentium 53.)
Današnja misna čitanja također snažno naglašavaju i povezuju Marijinu proslavu s povijesno-spasenjskim zbivanjima koja bi se mogla, kao što čusmo u knjizi Otkrivenja, radije usporediti s porođajnim bolima. Kad smo već kod Otkrivenja ili Apokalipse, čovjek bi naprosto iznenadio koliko je ona zapravo povijesna knjiga. Čovjek bi se također iznenadio kad bi čuo da je apokalipsa kao vrsta promjenjiva a nipošto nepromjenjiva. Što pod tim mislim? Ona stilski obiluje dramatičnošću koja može kulminirati strahom ili bijegom, a najčešće služi u svrhe iščitavanja budućih zbivanja. A u stvarnosti ona tu istu budućnost pokušava osvijetliti šifriranim primjerima iz povijesti. Pritom dramatičnost njezinog izražaja ne služi cementiranju stavova i vjeri u nekakav usud nego zauzimanju stava i hitnog djelovanja kako bi se određeni „usudi“ i cementirani stavovi srušili. Ona prijeti, ali s ciljem da se prijetnja ne ostvari. Apokalipsa je poput budnice. Ona neizravno poručuje da je čovjek po svojoj naravi pomalo trom. Obdaren božanskom pšenicom ali i po praroditeljima kažnjen đavolskim kukoljem, čovjek je stalno pozvan nad sobom bdjeti kako ga zmaj ne bi prožderao. U kontekstu bdjenja, pada i ustajanja, smrti i uskrsnuća Pavao se nadovezuje na odlomak iz Otkrivenja paralelizmom dvaju Adama. Time i Marijina uloga jasnije dolazi do izražaja u ovoj povijesno-spasenjskoj priči. Sveta Edith Stein će otprilike ovako kazati: „ Budući da je žena bila prva kušana, poruka milosti Božje došla je prvo jednoj ženi, dok je ženin pristanak uvijek određivao sudbinu čitavoga čovječanstva.“ Marija je tako tijesno sjedinjena sa životom svoga Sina da već od prvog trena svoga života na zemlju, onu apokaliptičnu pustinju, donosi Kristovu pobjedu. Vjerujem da se upravo u toj njezinoj „moći“ krije razlog njezine blizine s ljudima. Jedna od nas, a opet tako drukčija. Jer za razliku od nas, ona svoga Sina i našega Otkupitelja uvijek drži uza se.
Konačno, evanđelje na tako jednostavan način otkriva Marijinu veličinu i odgovara na pitanje o toj istoj veličini. Zašto je ona Velika? Pa upravo zato jer „Veliča“! Prva riječ tog Gospinog i crkvenog himna otvaraju vrata razumijevanja veličine. Čovjek je velik u onoj mjeri u kojoj je u njegovom životu velik Bog. Što je u meni Bog veći, i ja sam veći. Što je u mom životu više Boga, više je i mene. Što je više Božji, više sam svoj. On je taj koji otvara vrata slobode i drži široko otvorenima. On je taj koji me uspavanog budi i poziva na uzimanje križa i sudjelovanje u Njegovoj proslavi. On je taj koji jedini razlomljene i tako razdijeljene komadiće moga bića spaja u skladnu cjelinu – tako isto čini i s prijateljima, supružnicima, među braćom i sestrama, u jednoj Crkvi, u jednom narodu, pa i u svijetu. Neka po Marijinu zagovoru Bog ima prvenstvo i u našim životima kako bi Njegovom milošću i mi bili veliki, Amen!