Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

„Do nebesa nek se ori naši grudi gromki glas...“ odzvanjalo je punom župnom crkvom svetih Ćirila i Metoda i sv. Rafaela na 41. ulici na Manhattanu povodom 110. obljetnice osnutka župe. Svečano misno slavlje u 11 sati predslavio je kustod Kustodije sv. Obitelji za Ameriku i Kanadu fra Marko Puljić a u koncelebraciji su bili župnik fra Nikola Pašalić i župni vikar fra Lovro Šimić. Ovo misno slavlje uveličao je naš župni zbor sv. Cecilije pod ravnanjem maestra Augustina Šimata. Kroz punu crkvu svečanu povorku povela su djeca iz Hrvatske Škole i Kolo Grupe Kardinal Stepinac koji su bili obučeni u narodne nošnje i tako dodatno doprinijeli svečanosti ovoga velikoga slavlja.

Na početku mise župnik fra Nikola pozdravio je sve nazočne i pozdrav dobrodošlice uputio je bivšem kapelanu i župniku ove župe a sadašnjem poglavaru Kustodije fra Marku Puljiću. U svojoj homiliji fra Marko se osvrnuo na Isusove riječi iz Evanđelja po Mateju: „Podajte dakle caru carevo a Bogu Božje!“ Dok slušamo ovaj tekst može nam se činiti zabavno kako je Isus nadmudrio farizeje. Ovdje se ne radi ni o kakvom nadmudrivanju nego o nečem dubljem i važnijem. Isus poručuje svojim slušateljima da su dvoličnost, licemjerje, neiskrenost i zloba koju pokazuju farizeji razarajuće snage. Takve snage nanose zlo i udaljuju nas jedne od drugih. Zla koja izlaze iz dubine zloga ljudskog srca, su kao zli kvasac koji, iako u malim količinama, može proizvesti velika zla i nesreće. Nadalje: „S druge strane, kada Isus govori da Bogu trebamo dati ono što Bogu pripada, poručuje nam da sve što je Bog stvorio Bogu pripada. Ali iznad svega mu pripada ono u čemu je odsjaj njegova božanskog lica. Odsjaj njegova božanskog lika je u čovjeku jer ga je stvorio „na sliku svoju. Muško i žensko stvori ih!“ Zato treba Bogu dati ono što je Božje. Njemu trebamo pripadati cijelim svojim bićem: svojim djelima, svojim ponašanjem, svojim mislima i planovima. Da mu zahvaljujemo, da ga slavimo, da mu se obraćamo i molimo ga da nas čuva na svome putu. U tome se sastoji „podajte Bogu što je Božje!“ Predajte sebe Bogu!

Kako sebe predavati Bogu i ostati u njegovoj blizini, bila je glavna zadaća ove hrvatske župe, kao i svake druge katoličke župe bilo gdje u svijetu. Kroz stotinu i deset godina, u ovoj i staroj crkvi na Pedesetoj ulici, jasno i glasno se svjedočilo da mi pripadamo Bogu. To je bila, ostala je i treba uvijek biti temeljna zadaća zajednice vjernika koja se okuplja oko Kristova oltara, pa tako i ove hrvatske župe svetih Ćirila i Metoda. Oltar stare i ove crkve okupljao vas je s vašim svećenicima, fratrima naše Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji i pomagao vam izgrađivati zajedništvo župnog i obiteljskog života. Braćo i sestre, samo dragom Bogu su poznate sve one iskrene ispovijedi, iskrene molitve, uzdasi i nade koje su izgovarane pod svodovima stare i ove nove crkve. Samo dragi Bog zna težinu osjećaja i suza prigodom rastanka s voljenim osobama na sprovodima naše pokojne braće i sestara koje smo ispraćali iz stare i ove nove crkve. Samo Bogu su poznate molitve, strepnje i uzdasi koje smo mu upućivali za vrijeme Domovinskog rata dok smo slušali vijesti o stradanjima gradova i sela u našoj Domovini. Ali isto tako, samo dragi Bog zna koliko je ovdje razliveno radosti prigodom vjenčanja, krštenja, te slavlja u raznim prigodama, a pogotovo prigodom ponovnog rođenja naše hrvatske domovine i njezina oslobođenja. Sve zajedno: bol, tuga, patnja i obilje radosti bili su tako bitni i važni u stvaranju i izgradnji našega zajedništva. U tuzi i radosti, odavde ste odlazili duhovno osvježeni i ojačani Božjom milošću. Tako ste se sve više približavali Kristu, izgrađivali svoje zajedništo s njim i sa svima koji se ovdje okupljaju. To su plodovi našega darivanja Bogu, davanja Bogu „onoga što je Božje“! Na zajedništvo s Kristom mi smo pozvani. To je ono što je najvažnije u našem životu. Za tu istinu, za vječno zajedništvo s Kristom mi živimo. U to vjerujemo.“ 

Nakon nadahnute homilije, po tko zna koji put u ovih 110 godina okupljeni vjerni hrvatski puk ispovjedio je svoju vjeru u Trojedinoga Boga i u znak zahvale prinošeni su darovi na Božji oltar. To su učinila djeca Hrvatske Škole obučeni u narodne nošnje. Na samom kraju mise župnik fra Nikola zahvalio se svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji proslave ove velike obljetnice župe, počevši od pastoralnog i financijskog župnog vijeća, preko HŠ i KG Kardinal Stepinac pa do naših Društava: sv. Krunice, Imena Isusova i zbora sv. Cecilije. Nadalje, zahvalio je svima koji pomažu oko sv. mise u svojim službama a onda i svim župljanima jer bez svakoga pojedinca ovo ne bi moglo biti ostvareno. Nakon svete mise uputili smo se u Veliku Dvoranu gdje smo imali upriličen banket. Na sv. misi kao i na ručku bili su između ostalih prisutni i predstavnici državnih vlasti Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tu su bili g. Pjer Šimunović, veleposlanik RH u SAD-u, g. Nikica Kopačević, generalni konzul RH u New Yorku, gđa. Lidija Babić, konzulica RH u New Yorku te g. Bruno Lukić, vojni savjetnik FBiH pri UN-u. Na programu su nastupila djeca HŠ i KG Kardinal Stepinac prvo otpjevavši himne SAD-a i RH a potom predstavivši nam tradicionalna kola i pjevanje iz naše Domovine. Program se nastavio sve do kasnih sati uz lijepo druženje. Bogu zahvalni svrnuli smo svoj pogled na proteklih 110. godina ove župe, počevši od fra Ireneja Petrička, osnivača ove župe davne 1913. godine pa sve do sadašnjega župnika fra Nikole Pašalića. I srcem prepunim zahvalnosti i molitve za sve one koji su bili prije nas kao pastoralni djelatnicu i župljani, upravljamo svoje poglede prema budućnosti nadajući se da ćemo nastaviti ono što su prošle i sadašnje generacije živjeli: vjerovati u Boga i njegovati ljubav prema bližnjemu i našoj Domovini te nastaviti donositi svoje plodove u ovom velegradu dalekoga svijeta.

Sv. Ćirile i Metode, sv. Rafaele i bl. Alojzije Stepinac, molite za nas!

fr. Lovro Šimić, OFM
župni vikar