Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM

Propovijed sv. Ivana Pavla II.

Eschen-Mauren (Liechtenstein), nedjelja, 8. rujna 1985.

Braćo i sestre!

1. Danas, kao okupljena Crkva Kristova, slavimo Rođenje Blažene Djevice Marije. Liturgija nas poziva da zahvalimo Presvetom Trojstvu; jer rođena je majka našeg Otkupitelja, "čiji sveti život prosvjetljuje cijelu Crkvu" ("Antiphona ad Tertiam").

Marijino rođenje donosi svjetlo i nadu za sve Kristove zajednice... Svetopisamski tekstovi današnje liturgije omogućuju nam pogled na Marijino otajstvo s dva različita gledišta.

Iz daljine Starog saveza gleda prorok Mihej. Njegovo proročanstvo najavljuje rođenje Mesije i Pomazanika: “…koji će vladati Izraelom. Podrijetlo mu je u dalekoj prošlosti” (Mihej 5,1). To znači vječna Božja Riječ, jednobitni Sin Očev. On će biti naš „Pastir u snazi ​​Gospodnjoj“; s njim ćemo "živjeti u sigurnosti"; jer on će biti naš "mir".

U isto vrijeme prorok govori o ženi "koja će roditi" (ibid. 5, 2). Stvorenje, žena, izabrana je da bude oruđe u Božjem spasenjskom djelovanju; prije svega da će mesijanska "sigurnost" i "mir" biti konkretno ispunjeni. Ona će biti blagoslovljena među svim ženama; ona će biti dar za cijelo čovječanstvo, budući da rađa Otkupitelja.

3. Evanđelist Matej, s druge strane, vrlo pomno promatra današnje otajstvo. Evo nas već usred onoga događaja koji je prorok Mihej mogao samo izdaleka nagovijestiti.

Marija se u javnosti pojavljuje kao trudnica. Ljudi su isprva zbunjeni; čini se da je se ljudi stide. Ali tada Josip, njezin vjenčani muž, saznaje značenje ovog očekivanog djeteta: Bog ga želi na jedinstven način; to je "od Duha Svetoga". Njegovo će ime biti "Isus" i time će već naznačiti njegovu buduću zadaću: "Spasit će svoj narod od njegovih grijeha". Da, on će biti pravi "Emanuel": U njemu je "Bog s nama": I Josip uze svoju ženu (Matej 1,18-24). Tako se on potvrđuje kao Marijin i priklanja se Mariji i plodu utrobe njezine; hrabro stupa na bok Otkupiteljevoj majci i tako prolazi veliki životni ispit.

4. Na taj način današnja čitanja dopuštaju nam da iz dva različita kuta pogledamo veliko otajstvo Utjelovljenja Vječne Riječi i ujedno otajstvo Marijina majčinstva.

Svake godine razmišljamo o toj tijesnoj povezanosti dvaju otajstava, osobito između Božića i Nove godine, između dana Kristova rođenja i dana Marijina rođenja…

Bog je izabrao Mariju da bude majka Isusa Krista. Prema vjerovanju Crkve, Marija je u cijeloj svojoj osobi i u cijelom svom postojanju oblikovana tim izvanrednim pozivom. Zato s poštovanjem i zahvalnošću gledamo na njezin ulazak u ovaj svijet, na njezino rođenje; i premda nam točan datum ovog rođenja nije poznat, ono pada u godine neposredno prije te svete noći u Betlehemu.

5. Današnja liturgija ne govori samo o prošlim događajima. Čitanje iz poslanice svetoga Pavla Rimljanima podsjeća nas na vječni Božji plan spasenja s njegovom uvijek suvremenom značenju i za našu sadašnjost. Taj plan izvire izravno iz utjelovljenja Sina Božjega, "prvorođenca od mnoge braće" (Rim 8,29). Božja je volja da postanemo Isusova braća i sestre i "sudjelujemo u naravi i obliku njegova Sina"; u Isusu je već 'opravdao' i 'proslavio' sve one koje je pozvao da ga slijede. Doista, nevjerojatne riječi apostola, ali u kojima Crkva vidi samu Božju Riječ! Da, Gospodin je učinio velike stvari za nas učinivši nas članovima svoje crkve. Spontana radost i zahvalnost moraju buknuti u nama; naš odgovor mora biti ljubav prema Bogu tijelom i dušom, srcem i umom, svom snagom. Tada možemo ispuniti i ono što Pavlovo čitanje tako veličanstveno kaže na početku: "Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube" (Rim 8,28-30). Koliko su ove riječi bile istinite za samoga Isusa, koji je svojom životnom žrtvom postao naš Otkupitelj, ali koliko istinite i za Mariju, prvu otkupljenicu, koja je bila spašena od grijeha radi svoga sina i tako postala majkom svih otkupljenih.

Na taj način, pozivom da bude Kristova majka, Marija na poseban način sudjeluje u tom zajedničkom pozivu koji po Kristu dolazi svim ljudima i može se ostvariti u svetom zajedništvu s njim.

Dok s ljubavlju štujemo otajstvo Marijina rođenja, sve više postajemo svjesni da je po njezinim zavjetima i majčinstvu Bog s nama. „Emanuel“ – „Bog s nama“: to je ime Sina Božjega koji je došao na ovaj svijet i svojom bratskom prisutnošću posvećuje svaku ljudsku stvarnost i otvara je Bogu.

6. To vrijedi i za onaj praizvor ljudske zajednice koji nazivamo obitelj. Današnja svetkovina Marijina rođenja i otajstvo Božjeg utjelovljenja u krilu Svete Obitelji privlače nam posebnu pozornost na nju u ovom euharistijskom slavlju.

…u Rimu prije dvije godine rekao sam o obitelji i njezinoj velikoj važnosti za naravni i nadnaravni život pojedinca i društva: "Osobno pomirenje s Bogom nužan je preduvjet za pomirenje, a mir može također postati stvarnost u ljudskoj zajednici. Svaki pojedinac je pozvan dati svoj osobni doprinos. Počnite s tim, pogotovo u najužem dijelu obitelji! Crkva je uvjerena da je dobro društva, pa tako i njezino, posebno usko povezano s dobrom obitelji. Sve što se čini za ozdravljenje i jačanje obitelji koristi cijeloj zajednici” (Insegnamenti di Giovanni Paolo II, VI, 2 (1983) 767). Tada sam odlučno upozorio: “Današnjem čovječanstvu tako hitno treba kršćansko pomirenje. Darujmo ih i darujmo tamo gdje ih možemo prenijeti drugima: u obiteljima, na poslu, u zajednici, u cijeloj narodnoj zajednici!”

Pogotovo u užem obiteljskom krugu ili u susjedstvu ponekad možemo vrlo bolno doživjeti oštrinu svađa i nepomirljivost među ljudima. Kao kršćani moramo uvijek biti spremni izgovoriti pomirbenu riječ i pružiti ruku pomirenja.

7. Brak u krizi; brak koji je, ljudski govoreći, blizu propasti; Brak koji je opterećen međusobnom otuđenošću partnera mogu spasiti pogođeni supružnici samo ako mogu jedno drugome oprostiti i ustrajno raditi na pomirenju. Ono što vrijedi za bračni odnos između supružnika vrijedi i za odnos između roditelja i djece i između djece i roditelja. Kad se u obitelji pojave sukobi između mladih i starih, između oca ili majke i sina ili kćeri, oni se moraju rješavati uzajamnim razumijevanjem i opraštanjem. Djeco i mladi, očevi i majke, nikada ne budite previše ponosni ili previše tvrdoglavi da pružite ruku pomirenja kad dođe do svađe! Nikada nemojte biti tvrdoglavi i ogorčeni kada je u pitanju rješavanje spora!

Ali to uključuje i pomirenje s Bogom u dobroj osobnoj ispovijedi, jer svaka uvreda bližnjih uvijek je uvreda samom Bogu, čija smo ljubljena stvorenja svi mi. Stoga u međuljudskom pomirenju ne isključujte Boga i posegnite za onim sredstvom spasenja zvanim sakrament pokore, koji daje onaj unutarnji mir koji samo Gospodin može dati! Brak i obitelj mogu odgovoriti svom visokom kršćanskom pozivu samo ako redovita praksa osobnog obraćenja i pokore i pomirenja kroz ispovijed ima čvrsto mjesto u životu supružnika i članova obitelji.

…najprije bijeg od grijeha i krivnje, od ropstva i sebičnosti, od pogrešaka i zbunjenosti, a zatim odlazak prema osobnoj svetosti i prema posvećenju zajedničkog života. Marija, koja je sama rođena i živjela bez ljage grijeha, stoji pred nama kao veliki primjer takve svetosti. Njezin primjer neka nam bude svjetlo i snaga!

8. Obitelj kao središnja stanica društva i živa jedinica crkvene zajednice također je prvo mjesto molitve. Drugi vatikanski koncil kaže: „Ako roditelji svojim primjerom i zajedničkom molitvom budu prednjačili, djeca i svi oni koji žive u obiteljskoj zajednici lakše će pronaći taj put istinske ljudskosti, spasenja i svetosti. Ali supružnici, u svom dostojanstvu i dužnosti oca i majke, moraju pažljivo ispunjavati dužnost odgoja, osobito vjerskog odgoja, koji im pripada na vrlo poseban način“ (Gaudium et spes, 48). No istina je i da djeca, kao članovi obitelji od Boga, također na svoj način doprinose posvećenju svojih roditelja.

…prije nekoliko godina pokrenuta je akcija “Kućna crkva” koja ima za cilj služiti zajedničku molitvu u obitelji. Podržite ovaj važan cilj i promičite ga najbolje što možete! Zajednička molitva ne smije nedostajati ni u jednoj kršćanskoj obitelji. Svjestan sam da je za neke potreban određeni napor da krenu iznova. Ali odbacite sav lažni vjerski stid i molite zajedno! „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima“, obećava nam Gospodin (Matej 18,20).

Imamo pravo pretpostaviti da je majka Gospodinova rođena u vjerskoj i pobožnoj obitelji. Sama Marija velika je moliteljica. U Magnificatu, tom poznatom hvalospjevu moći i slavi Božjoj, ona nas uči glavnom smjeru svake molitve: "Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju" (Lk 1,46 s.). Pridružite se ovom slavljenju Boga! Pokažite Bogu vjernim slavljenjem nedjeljnih i blagdanskih bogoslužja da ga volite i častite iznad svega i da ste u isto vrijeme spremni toj ljubavi dati konkretan, zajednički izraz! Idite k euharistijskom Gospodinu u svetohranište – klanjanje – i ondje molite otajstveno prisutnog Boga za sebe, za svoju obitelj, za obitelji svoje domovine, za ljudsku obitelj i za božansku obitelj Crkve! Sve vas molim, djecu, mlade i odrasle, narod i svećenstvo, redovnike i redovnice, zdrave i bolesne, nemoćne i starije: molite! Da, ne posustajte u svakodnevnoj molitvi! Molitva je istinska transformativna i oslobađajuća snaga naših života; u molitvi se događa pravi "odlazak u život".

9. Obitelj je tada važno utočište i vježbalište za osnovne vrijednosti i vrline koje karakteriziraju pojedinca. Obitelj je mjesto na kojem raste svijest o dostojanstvu ljudske osobe. Nažalost, moralni poredak braka i obitelji, kako ga je Bog postavio u svom Stvoriteljevom naumu, danas je na mnoge načine poremećen, a nerijetko i uništen nesavjesnim ponašanjem mnogih. Agresivne ideologije koje tvrde da su moderne, žele nas uvjeriti da je ovaj poredak zastario, pa čak i protivan čovjeku. Na isti se način mnogi kršćani već srame braniti ta moralna načela. Takav strah od čovjeka ne može donijeti blagoslov ni pojedincu ni društvu koje je u velikoj mjeri određeno vjerskim i moralnim vrijednostima pojedinaca i njihovih obitelji.

Katolička Crkva neće prestati ponavljati i isticati, neskraćeno i bez zadrške, sva ona načela koja se posebno odnose na zlo izvanbračne zajednice, bračne nevjere, sve češće rastave braka, zlouporabe braka i pobačaja ljudskog života.

Odgovornosti kršćanske obitelji u današnjem su svijetu raznolike i značajne. Svaka vjerski i moralno zdrava obitelj je tako reći dragocjeni kvasac za cijelu ljudsku zajednicu. Prava kršćanska obitelj je blagoslov za svijet. Želio bih potaknuti sve vas obitelji da postanete sve više istinski kršćanske obitelji i da preuzmete zadaću hrabrosti u današnje vrijeme. Čovječanstvo treba ovo snažno svjedočanstvo vjere u povijesnom trenutku u kojem živimo. Ne dopustite da vas nikakvi neuspjesi, neuspjesi, padovi i neizvjesnosti odvrate od oblikovanja vašeg bračnog i obiteljskog života u duhu Krista i njegove Crkve!

10. Uvjereni kršćanin nikada ne odustaje! Samouvjereno i ustrajno ide naprijed, jer zna da je uz njega netko tko ga čini jakim i pouzdanim i u životnim nedaćama. To nam je pokazala Marija, zora spasenja, koja je rodila Krista, sunce pravde (“Praefatio Festivitatis”). Prošla je put sa svojim božanskim Sinom do križa. Zbog vjernosti s kojom je trpjela, s kojom je živjela svoj nimalo lak poziv Kristove majke, mogla je i sama iskusiti ono što Pavao svjedoči u drugom čitanju: „Znamo da Bog vodi sve na dobro s onima koji volite ga" (Rimljanima 8:28).

Neka sveti život Djevice Marije, čiji rođendan Crkva …danas na tako svečan način slavi s Petrovim nasljednikom, uvijek obasjava i vaš kršćanski život u vašim obiteljima i u cijeloj vašoj zajednici. Njihov primjer i pomoć omogućuju vam da živite dostojno svog poziva…

Bog vas blagoslovio i čuvao po zagovoru …majke našega Otkupitelja, koja je pod križem postala i majkom svih nas. Amen.